LOMACE KROMATIZMA

Sinisa Tesankic, slikar i kipar stigao je k nama s nekoliko osebujnih ukazanja novijeg datiranja. Sto nam on to priopcava? Njegova plamena dusa, istinske ljepote i radosti zivljenja, uocila je da sve gori. Zapaljena bijela zraka svjetlosti plamti kromatikom obojenih jezicaca. Dobro oko ih moze nabrojiti bezbroj, ogranicenije i do tridesetdva. Razbijena zraka, sto je to? Nastajanje ili nestajanje? U plamenitim likovnim vizijama majstora Sinise uocavamo najprije zbivanje, a onda rezultat.

Sunce tone u krvavu postelju zalaza. Nekima svice uzareno jutro. Odmoreni od svjetla i napojeni rosom plamte svjetovi bilja zelenilom. Kristalna kap na listu postaje briljant, a svud naokolo mrak, nevidjelica, to ne znaci da se netko u dubokom snu ne odmara zeljan istine.

Ljepota njegovih ukazanja nije privid nego otkrivanje, vidjenje u nicemu. Odijeliti svjetlo od tame, ma kolikom se silinom ponistavali, sukobljavali, gusili, i bit ce dobro, nezapamceno, nezaboravno, bit ce bozje djelo rukom covjeka ucinjeno i okom uoceno, silovito, neobicno, ali i lijepo.

Slikar Sinisa strpljivo svjedoci svjetloscu o tami i ljepoti otkrivenog u nicemu. Njegove lomace kromatizma iako spaljuju, iz pepela svijesti podizu fenikse krasote.

Sinisa osobnim likovnim znakom pjeva u beskrajnoj tisini necujno goreci zarom svog izgaranja. Zna, kad ugasi boju na kistu, ugasit ce se sva njegova nadanja da spozna nedokucivo. On zeli taj goruci svijet vratiti u prapocelo, u cudesnu nirvanu raja. A sto je to gospodine? Sile se igraju, a mi patimo! Pozari kolora i eksplozije svjetla u daljini otvaraju providnost i pokazuju obrise. Ipak oko nas je u mraku raj i zivot. To ne znaci da nece stici kao radjanje sunca, kao dan i zaskociti nas svim datostima, jer mimo nas i nase volje i zelje sve se dogadja. Odaberimo u stradalastvu prolaska ljepotu, poeziju, radost i svjedocenje, ne osvjedocenje. Na nama je da odagnamo tamne i rusilacke sile, i da kazemo: - Bili smo i vidjeli ukazanja. Ako smo gledali privide bili su u svoj svojoj nenadinji lijepi, a mozda smo gledali i sveopce istine. Ljubav nas je spasila od potonuca, a radost od jada i nemoci. Kad se ugase plamsaji ljepote vise nece biti ni nas.

Cudo kojim nas svojim slikama Sinisa opcinjava odavno je u nama, pa ih dozivljavamo kao povratak u tajanstvo i lijepolikost usnulog sna.

Kusajta jabuku spoznaje, iako necete nista spoznati. Pogled na prvotnost kad se dijelilo svjetlo od tame ponesite doma, jer to je moguce ako ponesete sliku, ili tek zapamcenje slike Sinise Tesankica

................................................Josip Palada

UZ IZLOZBU RADOVA SINISE TESANKICA

Uzas i zaprepastenje u ocima covjeka. Krv. Jauk na usnama. Konji u grcu i propnju. Njisak im se u jesenskom danu stapa s pucketanjem hrastovine. Tko da ih pusti na prezrela slavonska polja? Gdje je covjek? I on je u grcu i htijenju da od svega pobjegne. Ili mozda da se suprotstavi. Usta oblivena krvlju opominju, prizivaju u covjeku covjeka. Oci odaju tugu i bol, i traze pune vjere.

Covjek je cudan stvor Svevisnjega. Namjere su mu neuhvatljive, nepredvidljive. Moze oploditi zemlju i obnavljati zivot u raznim oblicima. Moze taj isti zivot unistavati na nezamisliv nacin. A moze o svemu svjedociti, ali i ponovo stvarati za neku novu buducnost. Moze otimati od unistavanja i zatiranja, od ljudskog ludila i bezumlja, od zaborava.

Umjetnost je, kao priroda, dokaz o neunistivosti stvaranja, kao i svjedocenje o zivotu, a umjetnik je tvorac svjetova u kojima se nalazi poticaj za nova stvaralastva. Nijanse crvane boje su simbol vatre, krvi, rana i stradanja, ali i radjanja i radosti zivota. One na slikama Sinise Tesankica svjedoce o onomu sto nam se dogodilo, ali i plamte vatrom koja ulijeva vjeru u zivot i grije snagu za obnavljanje ljudskosti u nama. Javljaju se i zelene nijanse bujanja novog zivota i plavetnilo neba u koje smo upirali pogled. Uz jos uvijek prisutan pokret nastupa smirivanje duse koja bojama i oblicima svjedoci sadasnjicu i prizeljkuje ljubav za sve ljude.

Oblici i boje u rukama Sinise Tesankica dobivaju snagu zivota i idu u susret onima kojima treba utjeha, nada, sjecanje ali i opomena. Iz "kaosa" oblika i boja, osjeca se novo sutra, oplodjeno iskustvom koje samo umjetnik moze zaustaviti i pruziti dokaz i opomenu.

Radovi Sinise Tesankica nisu samo svjedocanstvo o jednom vremenu i zbivanju u njemu, vec i poticaj za stvaranje radosti koja ce plamtjeti vatrom njegovih crvenih boja i iz cijih ce se "kaosa" oblika slaganjem djelica slagati sutrasnjica ispunjena novim smislim i novim covjekom.

Slavonska ravnica ce ponovo biti mirna i zelena. Konji ce veselo zanjistati i razdragano zaigrati poljem. Usta covjekova ce pjevati pjesmu, a ruke ce ploditi zemlju.

..........................................Matijka Madjarevic, prof.